Hrvatski jezik

Get the Flash Player to see this player.

MARINKO LEŠ

objavljeno 28.04.2009. | pogledano 14,404 puta
MARINKO LEŠ

...umirujući glas...

    
Get the Flash Player to see this player.



Opis glasa:
uvjerljiv, jasan, staložen, ugodan
 
Jezik:
hrvatski
 
Dijalekti:
 
Starost glasa:
mladenački- student, srednja dob
 
Radno iskustvo:
HRT

Glasovne vještine:
gluma


 Sviđa vam se kako zvuči Marinko?
 


razgovor je snimljen 18.5.2009.

 Spiker ili ne, pitanje je sad!

To ustvari i nije bila moja odluka. Kada sam bio mlađi, nisam maštao da postanem spiker. Studirao sam sociologiju, a usput sam počeo raditi na radiju u Karlovcu. Radio je bio u prizemlju, a na prvom katu te zgrade je bilo dopisništvo HRT-a. HRT je imao običaj jednom ili dva puta godišnje slati svoje fonetičare i lektore u regionalne centre da ih malo preslušavaju i ispravljaju, pa su me tako jednom prilikom kolege nagovarale da odem na kat jer su stigle cure iz HRT-a. Tipa "odi gore, nemaš što izgubiti." Onda su me one pozvale da probam dolaziti na vježbe u Zagreb.  Tako sam dolazio na vježbe i paralelno pokušavao studirati, a kako mi je televizija postala jako zabavna zapostavio sam faks. Da bi se vratio studiju rekao sam samom sebi "Što sam naučio na televiziji naučio sam, sad se vraćam studiju." Ali nakon dva tjedna mi je fonetičarka javila da me je prijavila na internu audiciju za spikere na HTV-u. Ja sam naravno umro od smijeha, jer ono za što sam se pripremao na tim vježbama nije bilo to da postanem spiker već da bi kao eventualni novinar mogao stati pred mikrofon i pročitati tekst, ali kao novinar, ne kao spiker. Do audicije je bilo ostalo još dva tjedna i cure su me tako razvalile u ta dva tjedna priprema da mi je vilica skoro otpala. Nakon toga su mi rekli "gle, ti imaš medijski prihvatljiv glas", što je bio najveći kompliment koji sam u to vrijeme mogao dobiti. Prošao sam audiciju, ali tek nakon toga je počeo pravi posao. Narednih šest mjeseci sam se intenzivno pripremao da bih se uopće usudio stati pred mikrofon, još k tome u ljetnoj shemi kada nije neka velika gledanost. Tek negdje za godinu dana sam počeo dobivati neke malo ozbiljnije poslove.

 

Ugodan glas? Nikad čuo

Marinko Leš

Na pitanje što je to što nekog predodredi kao spikera, tipa, da li to da imaš ugodan glas, rekao bih "Da, to je ono prvo." Važno je da je taj glas ugodan, mada ja ne znam kako se to mjeri, jer meni osobno moj glas nije uopće ugodan nego iritantan. Stvarno ne znam kako se to ocjenjuje jer postoje neki glasovi na tržištu koji su meni užasno iritantni kao i moj, a slove kao jako ugodni. Mogu reći da stvarno ne znam koji su kriteriji ugodnog glasa, ali postoje još neka važna mjerila kao što je opća kultura i znanje stranih jezika, što više stranih jezika. Kao i vjerojatno u svakom poslu i u spikerskom poslu upornost je jako važna, tek onda dolazi talent. Ako je netko talentiran, onda to znači da mu treba manje rada nego nekome tko je manje talentiran, ali u radu je sve. Upornost, rad i disciplina. Talent mora postojati za ovaj posao i na talentu se možeš šlepati neko vrijeme, ali ako ne radiš na sebi, džabe ti je. Spiker se ne može postati preko noći samo zato što ti je Bog dao takav glas, ja bar takvog nisam upoznao. Treba raditi na interpretaciji i ja sebe nisam mogao prozvati spikerom iako sam radio taj posao pune četiri godine. To sam mogao reći tek kad sam u sebi osjetio da taj posao imam u šaci, ali opet, to je posao koji se uči cijeli život.

Spikeri - čuvari jezika

Kada bih u početku čuo svoj glas na radiju nakon omiljene pjesme, refleksno bi promijenio stanicu jer me je to iritiralo, ali nakon nekog vremena sam shvatio da trebam slušati svoj glas kako bih se u budućoj situaciji mogao korigirati. Danas sam dosta prisutan u medijima i često čujem svoj glas, ali nije mi to baš neko veselje i ne uživam u tome. Kako sam kritičan prema svom glasu, tako postoji i neka grupica kolega koja radi isti posao, a s kojima se družim i privatno - s njima mogu podijeliti kritike, ali ne zato da bi se netko loše osjećao, nego kao neki dobronamjerni korektiv. Naravno, osjećajući se kao što bi neki rekli, kao "čuvar jezika" kritičan sam prema kolegama koji loše rade svoj posao, ali naravno takav sam da sve takve kritike završavaju u moja četiri zida ili u autu. Nikada nisam otišao čovjeku i rekao mu: "Čuj, prestani se baviti ovim poslom, to nije za tebe." Spikeri, osim što su čuvari jezika, oni su zapravo postali umiruća vrsta. Nažalost, jer danas svatko, ali doslovno s ceste, može stati pred mikrofon i nešto pročitati. Čini mi se da sam ja zadnja generacija koja je prije nego što je uopće stala pred mikrofon imala dugotrajne vježbe i pripreme. Mišljenja sam da hrvatski jezik apsolutno treba zaštititi. Ljudi su se smijali Škariću koji je rekao da bi zakonom trebalo zaštiti pravogovor. Naravno da je smiješno to sankcioniranje, jer kako će se naplatiti kazna nekome zato što krivo govori? Ali do neke mjere bi se u tom smjeru trebalo ići. Mislim da je čak i Sabor izglasao nešto, ali to je mrtvo slovo na papiru, toga se nitko ne pridržava. Ja se malo osjećam kao onaj neki usamljeni, onaj što ide na vjetrenjače i mislim da tu više trebaju biti uključene institucije. Treba se pridržavati standardnog jezika, pritom ne mislim na književni, jer književni su i štokavski i kajkavski I čakavski, ali standardni je onaj koji bi se trebao govoriti na nacionalnoj televiziji.

Marinko LešKad sam počinjao raditi, moj uzor je bio Miljenko Kokot. Stvarno! On mi je ostao i dan danas kao broj 1. Mladim ljudima bih svakako savjetovao provesti nekoliko sati sa fonetičarem da mu oni naprave dobar kostur koji će on poslije sam oplemeniti nekim mesom. Mislim da je to dobro. A onda nakon toga puno, puno slušanja dobrih spikera. Naravno, ne kopiranja, jer ako je dovoljno talentiran, svatko će naći neku svoju jezičnu melodiju, interpretaciju itd. Još se ne osjećam kompetentnim da bi nekom mogao biti mentor. Mogu podijeliti savjet, ali da bih nekome bio mentor da postane spiker, to ne. Bilo je novinara kojima sam pomagao, naprosto da bolje pročitaju to što su napisali, da bolje prenesu informaciju, ali to je sve zapravo bilo informativno. Ako jednog dana budem nekome mentor, mislim da ću biti jako strog i pravedan. Svoj posao jako volim. Inače, nikad mi u životu nije padalo na pamet da postanem spiker ili upisati akademiju. Kao mali htio sam biti doktor, čak sam se bavio glumom. Eto, na kraju se krenem baviti ezoterijom kao što je spikiranje. Da se ponovno rodim sa istim predispozicijama i sa istim ljudima koji su me nekako usmjeravali u to, vjerojatno bih opet poželio biti spiker.

 

 


Galerija


Natrag na Hrvatski jezik

Komentirajte


Komentari (3)

  1. #3 21.07.2009 u 08:07 pet ko

    jednostavno..........sjajno
  2. #2 20.07.2009 u 21:10 se-lektor.....

    važno je kako se govori

    Ima li snage i volje na HTV-u kao i u cijelom društvu da stvori preduvjete kako bi hrvatski jezik dobio dostojno mjesto? Sasvim sigurno nema, ako službeni spikeri HTV-a postaju DINOSAURI ...........zar ne?


  3. #1 29.05.2009 u 15:36 ana

    seksi.. :)